Naselje Cerak Vinogradi

Naselje Cerak Vinogradi se nalazi na teritoriji gradske opštine Čukarica, obuhvata površinu od oko 80 ha i broji oko 15 000 stanovnika koji žive u 3650 izvorno projektovanih stambenih jedinica. Smešteno je na padini između ulica  Jablaničke, Ratka Mitrovića, Kneza Višeslava, Pilota Mihajla Petrovića i Ibarske magistrale. Saobraćajno je odlično povezano sa ostalim delovima grada – linijama gradskog prevoza: 23, 37, 50, 52, 53, 56, 59, 89. Stanari naselja često koriste i linije Beovoza sa najbliže železničke stanice u Rakovici. Sa svega nekoliko kilometara udaljenosti od “Petlje Orlovača”, povezano je sa magistralnim putem E-763 i sa auto-putem E-75, što predstavlja dodatni kvalitet u pogledu povezanosti sa aerodromom “Nikola Tesla”. U neposrednoj je blizini Sportskog centra i park – šume Košutnjak.

Stambeno naselje Cerak – Vinogradi (Cerak 1 i Cerak 2) izgrađeno je u periodu od 1978. do 1985. godine na prostoru bez nasleđenih urbanističkih slojeva. Izvedeno je prema projektu arh. prof. Darka Marušića, arh. Milenije Marušić i dr Nedeljka Borovnice, izabranom na jugoslovenskom pozivnom konkursu 1977. godine.

Od 1987. Godine naselje uživa zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Brograda, nakon čega biva stavljen na listu prethodne zaštite Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Godine 2003. dobija potpunu urbanističku zaštitu kao vredna urbanističko – arhitektonska celina epohe moderne, da bi 2019. godine Odlukom vlade Republike Srbije naselje Cerak Vinogradi (Cerak 1 i Cerak 2), bilo proglašeno za prostornu kulturno-istorijsku celinu, u kom statusu je i danas.

Inovativnost izgrađene strukture i prostorne organizacije rezultat je primene četiri projektantska načela autora: poštovanju mesta, reafirmaciji tradicionalnih urbanih oblika, primeni metoda prostorne organizacije objekata i uvažavanju faktora kretanja (usmeravanja) u naselju. Prostorna kulturno-istorijska celina predstavlja sintezu urbanističkih, arhitektonskih i građevinskih metoda kao svojevrsni „eksperiment” i reakciju na dotadašnju anonimnost javnog prostora i brzu, šematizovanu i masovnu izgradnju tipskih zgrada i naselja u Beogradu, uslovljene racionalnim i ekonomskim faktorima državne politike prethodnih perioda što se sagledava u nizu inovacija posebno na planu prostorne organizacije – poštovanje prirodnih odlika i tokova terena, formiranje jedinica susedstva i manjih ambijenata; konstrukcije – kosa tavanica kao nov konstruktivni element u standardnom sistemu ravnih tavanica), organizacije stana temeljen na osnovnim principima beogradske škole stanovanja (fleksibilnost stambenih sklopova, dvostruka orijentacija stanova, spavanje van dnevnog boravka i u malim stanovima, uvođenje ekonomske terase, afirmacija stanova u prizemlju i individualizacija stanova u potkrovlju), fasade – primena opeke u boji. Novinu predstavlja i koncept bašti u najnižim etažama stambenih zgrada u cilju postizanja veće intimnosti privatnog prostora stanovanja u prizemlju.

Idejno rešenje svih objekata i stambenih i javnih, zasnovano je na poštovanju zatečenog terena i pejzaža sa blagim uzvišicama i ravnim potezima koji stvaraju utisak dinamičnog urbanog predela čime je formirano prvo ekološko naselje u Beogradu. Cerak 1 i Cerak 2 čine četiri Susedstva, u okviru kojih su objekti javne namene podignuti istovremeno sa stambenim: osnovna škola, predškolske ustanove, Vojnomedicinski centar (VMC), samoposluga i Opitno izložbeni centar. Ono po čemu se naselje razlikuje od svih drugih su Centri susedstava koji predstavljaju posebne prostorne i organizacione jedinice od posebanog značja za odvijanje kulturnih i društvenih aktivnosti u naselju. Osmišljeni su za razne edukativne, rekreativne, zabavne aktivnosti i za sadržaje iz oblasti kulture, a namenjeni su svim stanovnicima naselja.

Prostorna kulturno-istorijska celina u vreme kada je izgrađena predstavljala je primer modernog stambenog naselja koncipiranog na tradicionalnim postulatima i uvođenju sadržaja čime je značajno unapređen suživot stanara i postignut visok kvalitet stanovanja u naselju udaljenim od centra Beograda. Ovakvom organizacijom stvorena je i mogućnost identifikovanja stanovnika sa mestom u kojem žive, čemu doprinose i specifični nazivi ulica prema vrsti drveća zasađenim u izgrađenim pešačkim ulicama Kestenova, Breza, Borova, Jasenova, Omorika, Kedrova, Platana, Lipa, Crvenih hrastova. Kolske saobraćajnice su u obodnom delu naselja, zbog čega unutrašnjost naselja predstavlja dominantno pešačku zonu.

Prema svojim arhitektonsko-urbanističkim i ekološko-vrtnim karakteristikama Cerak – Vinogradi predstavlja specifičnu stambenu celinu u Beogradu sedme i osme decenije 20. veka. Konkursni projekat naselja smatra se jedinstvenim graditeljskim poduhvatom u Beogradu koji na najbolji način predstavlja sintezu prirodnog okruženja i arhitekture zbog čega se svrstava u značajna posleratna arhitektonsko-urbanistička ostvarenja Srbije za koje su autori 1981. godine dobili Oktobarsku nagradu grada Beograda. Godine 2018. naselje je kao primer izuzetne jugoslovenske arhitekture prikazano na izložbi “Ka betonskoj (betonskoj) utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji, 1948–1980” u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku, nakon čega je uvršteno u stalnu postavku tog muzeja.

Poduhvat Cerak – Vinogradi (Cerak 1 i Cerak 2) još uvek nije završen, budući da projektantsko rešenje podrazumeva još sadržaja, od kojih su neki: sportska hala, otvoreni i zatvoreni bazen, multifunkcionalni centar sa bioskopskim i pozorišnim salama, srednja škola, istureno odeljenje osnovne škole, jaslice, garaže.

Ovaj “samosvojni gradić na brdu” još uvek odiše mirom, skladom arhitekture i prirode i univerzalnom, vanvremenskom harmonijom čime privlači i rado ugošćuje posetioce i turiste različitih interesovanja.

*Napomena: Izvor fotografija je autorska foto arhiva projektanata naselja, kao i foto arhiva udruženja “Kulturni Cerak”.